top of page

„Put kojota“ je indijanska metafora za oslobađanje od automatizovanog ponašanja. Više ću o tome pisati na blogu, ali ukratko, skloni smo da se prepustimo rutinama (jer na taj način osećamo sigurnost i izvesnost) što često dovodi do apatije, gubljenja pravca i smisla, ponašamo se automatski i um i intuicija nam zakržljavaju. Indijanski rečeno, ovo je put lisice: ponašamo se kao plen, predvidivi smo. Za razliku od lisice, kojot nema nikakve rutine i ne može se uloviti. Put kojota donosi svežinu, radost, osnaživanje, a zahteva samo razbijanje rutina.

Ja sam danas spontano krenula uz jedno brdo na svom Putu kojota, ne mogu da kažem da sam ga danas započela jer po prirodi nisam osoba od rutina (blagoslov Urana na ascendentu ;)). Desilo se da mi je Žare (muž) predložio da odemo u dugu šetnju: preko Save, pa drugom obalom, pa nazad starim, železničkim mostom. Prihvatila sam izazov: šetnja od 8 km (moj dnevni maksimum je obično 1-2 km) i prelazak preko metalne konstrukcije visoko iznad vode, čiji je pod mreža, po sredini pruga, a sa obe strane uzanog pešačkog dela rupe. Ne znam da li sam dobro opisala, ali je u pitanju most preko kojeg ja, koja se plašim i visine i vode, nisam planirala ikad u životu da pređem. Bila je to prava avantura, naročito kad je negde na sredini naišao voz i ceo most se tresao uz neopisivu buku, koja me je, krajnje neočekivano, ispunila snagom i hrabrošću.

Dok sam se približavala svojoj oazi, zadovoljna i ponosna, shvatila sam da sam uradila dve baš neuobičajene stvari danas: jako duga šetnja i moost. Setila sam se mog dragog šamana Učua i njegove priče o Putu kojota i pomislila da je izgleda vreme da posvetim pažnju svom Putu. A pošto, kao što rekoh, nemam neke rutine koje bih mogla da razbijam, dobar način za mene bi mogao da bude prihvatanje izazova. (Onda sam se setila filma „Yes Man“ :D)

Sledeća nedoumica je bila: koliko dugo da vodim računa o tome? Neka bude 21 dan, toliko nam je potrebno da se oslobodimo neke navike ili prihvatimo novu, kaže dr Dipak Čopra, pa onda to mora biti dobar period i za odustajanje od koncepta navika i automatizacije uopšte, odnosno ovladavanje veštinom svesnog življenja.

21 dan je dug period i velika je verovatnoća da ću odustati pre nego što završim, pa sam pomislila da ću se obavezati ako svoju nameru podelim sa što većim brojem ljudi. I to je za mene potpuno novo iskustvo. Tako je i treći izazov za danas prihvaćen, upravo ga privodim kraju.

Da sumiram: nastavljam svoj Put prepuštajući se duhu Kojota; a to će izgledati tako što ću sledeće tri nedelje svaki dan uraditi nešto što je za mene na neki način novo ili neuobičajeno, bez ikakvog plana, osim da ću svoja iskustva objavljivati na fb stranici Huginn & Muninn - preobražaj kroz rune, ali ubuduće ukratko. Od vas bih volela da dobijem podršku u komentaru na stranici, u bilo kojem obliku, kao „go, girl!“ ili predlog za novi izazov, ili „tu sam“.

Danas (27.4.) dobija Odličan, 5. Pritom je mlad Mesec, odlično vreme za početak :)

Pozdravlja vas Aisling d'Oíche Ghealaí

bottom of page